Volt Vitman je pesmu O kapetane, moj kapetane! napisao 1865. godine povodom smrti Abrahama Linkolna. Ovo je možda i najpoznatija Vitmanova pesma zahvaljujući mnogobrojnim referencama u popularnoj kulturi, kao i insistiranju na tome da je ovo „rodoljubiva pesma“ i čestom recitovanju na važnim državnim američkim skupovima i samitima. Vitman je čak jednom prilikom izjavio da mu je skoro žao što je ovu pesmi ikad napisao.
Tuga i bol nakon gubitka glavne su teme pesme.
O kapetane, moj kapetane!
O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! srce! Srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.
O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
O kapetane! Oče!
Ko u snu nekom gledam
U naručju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.
Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! Zvonite zvona!
A ja- sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.
prevod: Antun Šoljan
