Brojne revolucije započele su svoj put mijenjanja društvene stvarnosti ili barem sudjelovanja u širim promjenama jednoga doba upravo sa tintom umrljanih stranica koje će onda kasniji autori u nekim slobodnijim vremenima baštiniti kao naslijeđe i inspiraciju. A ništa drugačije nije bilo niti sa stripovima koji su se zbog tema koje su dominirale u pričama još morali izboriti i za ozbiljno shvaćanje širih umjetničkih ali i čitalačkih krugova.
Razigranost i maštovitost priča smještenih na druge planete ili u daleku i nepredvidivu budućnost prepunu mogućnosti, iskorištavana je kao prigovor stripu unatoč slojevitosti i kvaliteti pojedinih djela. A onda se stripu još dogodio seks i golotinja.
Od samih početaka crtanja priča i upisivanja dijaloga u balončiće seks je bio prisutan, mada tek u naznakama, te vrlo jednodimenzionalno kada se jednom i pojavio. Stripovi su se pojavili kao dodatak uz dnevne novine, a takva forma u vrijeme prvih stripovskih zahvata i nije bila na glasu kao najslobodnija.
Međutim, stripovi za koje, u vremenu kada su se pojavili tokom dvadesetih, teško možemo reći da su formirali nešto kao mainstream struju ipak su imali jedan zanimljiv underground pandan. To su bile takozvane Dirty Books.
Ti erotski, kratki stripovi koji su bolovali od nedostatka priče, a bili su i poprilično loše crtani ipak će se razvijati te će do 1940-tih razviti smjer koji će kasnije poslužiti kao inspiracija radovima koji će uzeti maha na krilima jedne šire društvene promjene.
Slobodniji pristupi i cenzura
Kao što znamo, umjetničko izražavanje zapravo je prilično teško kontrolirati ma koliko se neke strukture i interesne skupine trudili. Ništa drugačije nije bilo u stripovima koji su, jednom kada su probili ograničenja izdavanja uz novine, počeli izlaziti kao zasebni komadi.
Jedna velika prednost koju su stripovi imali bila je činjenica da je jedan autor često osmišljavao scenarij i crtao, te uređivao zadržavajući kontrolu nad sadržajem u potpunosti. To je rezultiralo provlačenjem prikazivanja ljudske seksualnosti mnogo otvorenije nego što se to u nekim drugim oblicima moglo činiti.
Mora se reći da su ti prikazi bili vrlo jednodimenzionalni, te da se radilo obićno o vrsti erotskih prikaza zanimljivih muškarcima, kao što je prikazivanje polugolih žena u izazovnim i sugestivnim situacijama. Priče u koje su bili utkani ti erotski elementi sada su bile mnogo bogatije i slojevitije SF ili avanturističke priče koje su privlačile popriličan broj čitalačke publike.
Pa ipak, sve to će se vrlo brzo promijeniti, a slobodni svijet stripovskog stvaranja i polaganog, ali sve slobodnijeg erotiziranja sadržaja, podijeliti će borbu drugih literatnih pravaca.
Cenzura je na vrata zakucala utjelovljena u liku i djelovanju dr. Fredricka Werthama koji se stripovima bavio u svome djelu Seduction of the Innocent, a tvrdio je kako autori prikazivanjem nagih tijela i opscenih scena kvare mladež. Uslijedila je predstava i iznošene su i neke privatne stvari iz života pojedinih autora.
No, kako bilo, to je imalo pogubno djelovanje na slobodu stvaralaštva, a izdavači su čak donijeli i kodeks koji je odredio što je točno zabranjeno. Zabranjeno je bilo prikazivati seks i golotinju, ali i vampire i čudovišta, te strašne i jezive prizore.
Apsurdno, kodeks je uspio obuhvatiti gotovo sve čime su se stripovi zapravo i bavili, činilo se da je kraj blizu.
Seksualna revolucija 60-tih i undeground stripovi
Pa ipak, vremena se mijenjaju i Haight-Ashbury u San Francisku 1968. bio je napućen hipijima koji su lutali ulicama nakon Ljeta ljubavi. I upravo među tom populacijom buknule su stripovske, tanke knjižice čije preteče su svoj put do ulice prvo pronašle preko surferskih i studentskih časopisa, a onda i iz dječijih kolica iz kojih ih je distribuirao izravno na pločniku autor Robert Crumb i njegova žena Dana Crumb.
Publika je postojala, kao i scena koja je obilovala seksom, psihodeličnim posterima, novim glazbenim zvukom i distrubucijskim kanalima koji su jamčili umjetničku neovisnost. Sloboda je uskrsnula u tim danima promjena i seks se događao na stranicama stripova potpuno neometan, a u njegovim prikazima granica je bila samo mašta autora koja je odlazila u najneobičnijim smjerovima.
Možda je to vrlo dobro opisano u rečenici povjesničarke i autorice iz tog vremena Trine Robbins underground autori su jednostavno naslonili flomaster na papir i pustili da teče, čovječe. Autori koji su djelovali u tom razdoblju suprotstavljali su izdavačkom kodeksu na sve moguće naćine.
Erotiziranje i seksualnost sada su izvršili pravu invaziju na stripovski svijet nakon godina sustavnog zatomljavanja, ali i autocenzure koja nije dolazila izvana već od strane autora koji su jednostavno bili ljudi svojega vremena. Ali generacije ponesene novim idejama nisu imale takvih problema i stvarale su paket crtanih seksualnih fantazija i erotike izmješanih zajedno sa radikalnom političkom porukom negdje među stranicama underground izdanja.
Glavni cilj, kao i uvijek, bila je sloboda.
Feministički pristup
Seksualnost u stripovima možda je bila oslobođena, ali je bila i pod dominacijom muškarca a to je značajno utjecalo na vrstu izraza. Nabrijane seksualne fantazije muškaraca koji su stvarali stripovsku underground scenu bile su za autorice koje su se pojavile u istome razdoblju izvor frustracije
Međutim, nije prošlo dugo i na to je bio spreman odgovor. Lee Marsh, Sharon Rudahl, Pat Moodian i još nekolicina autorica počele su izdavati vlastite radove koji su bili ništa manje kreativni i natopljeni akcijom.
Također, taj krug autorica uspio je stvoriti i neka ozbiljnija i iskrenija djela koja su se bavila ženskom seksualnošću i problematizirala položaj žene u društvu.
Prožimanja utjecaja
Minule su i buntovne šezdesete a promjene koje su uzrokovale svoj odjek pronašle su čak i nakon smrti undergrounda. Autori i autorice koji su se pojavili u novim generacijama naslijedili su slobodnije uvjete rada, a dolazi i do postupnoga obnavljanja neki starih tradicija.
Erotika i tematiziranje seksualnosti postaje sve ozbiljnije i počinje zauzimati poziciju u pričama i temama pojedinih autora kako bi se ukazalo na neke društvene fenomene. Žanrovsko obilje oslobađa i korištenje seksualnosti u raznim konteksima te danas neke likove volimo između ostaloga i zbog njihove seksualne strane koja pridonosi njihovoj ljudskosti te je u nekim slučajevima postala neizostavan dio njihovih osobnosti.
Piše: Nikola Radočaj
