Nije naš zadatak u tome da se približimo jedno drugom, kao što se ne sastaju ni sunce i mesec, ni more i kopno. Nas dvoje smo, prijatelju dragi, sunce i mesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedno s drugim već da saznamo jedno od drugoga i da jedan u drugom naučimo da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna.
Herman Hesse
Dvije kulture su se u istim istorijskim periodima razvijale na dva apsolutno različita načina i samim tim različito uticale na svjetsku književnost.
Dok je u Francuskoj vladala revolucija u 19. vijeku i borba za prava radnika, u istočno-azijskim državama, posebno u Kini i Japanu, dešavale su se značajne promjene u politici koje su bile pod uticajem zapada i Evrope. One su takođe dovele do toga da je u Japanu došlo do rapidne industralizacije i restauracije države, a u Kini je došlo do borbe sa imperijalizmom.
Književnici u tom dobu su većinski bili obuhvaćeni političkim situacijama i to je uticalo na njihovovo književno stvaralaštvo, a samim tim i zavijek promijenilo tok svjetske književnosti.
Dolazi do izdvajanja novih intelektualno jakih umova sa novim idejama i mišljenjima.
Zapad kao „izvor slobode u književnosti“
Istočno-azijska književnost, kao i politika, u 19. vijeku bila je pod velikim uticajem zapada. Taj uticaj se posebno osjetio u Kini, koja je uvela novi oblik kineskog jezika pokušavajući da se prilagodi evropskim standardima.
Kineska proza i poezija dobijaju jedan novi oblik udišući opijume rata i borbe za pravdu.
Ovdje se izdvaja kineski pjesnik, kaliograf i intelektualac Gong Zizhen čiji su radovi obilježili period modernizacije Kine u toku kasne vladavine Qing dinastije. U Japanu se javlja Meji period koji isto tako dovodi do promjene u književnom stvaralaštvu. Pojavljuje se slobodan stih u poeziji, a u prozi se stvaraju novi radovi sa mirisom intelektualnih tema.
Jedna od ključnih figura tog perioda koja je kasnije uticala na skoro sve japanske pisce je Natsume Sōseki.
Sosekijeva težnja ka zapadu
S obzirom na činjenicu da je sasvim slučajno upisao engleski jezik kao dodatni smjer, misleći da će mu pomoći u njegovom daljnjem razvijanju kao arhitekte, Soseki je vrlo brzo ušao u svijet engleske književnosti i već 1891. godine prevodi klasik Hōjōki na engleski jezik.
Ubrzo nakon toga postaje profesor engleske književnosti.
Godine 1900. japanska vlada šalje Sōsekija na studije u Veliku Britaniju kao prvog japanskog učenika engleske književnosti.
Studirao je i živio je u Londonu gdje je proveo najnesretnije doba svoga života ne mogavši da se prilagodi buržoazijskoj klasi koja ga je u to vrijeme okruživala. Vrlo brzo se vraća u Japan i stvara neka od svojih najpoznatijih djela: Botchan, Kusamakura, Sanshiro…
Djelo Rudar
Soseki je 1907. godine slušajući nesrećno iskustvo mladog čovjeka koji je od životnih problema pobjegao u rudnik tražeći posao, zapisao priču koju je kasnije objavio pod nazivom Rudar.
Svrha ovog zapisivanja bila je da se zapiše ljubavna priča između mladića i djevojke, ali je Soseki pišući svoju pažnju posvetio rudniku i mladićevom iskustvu u istom. Roman je vrlo brzo objavljen i naišao je na oštre kritike jer se ne uklapa u proletersku literaturu, kao ni u socijalizam kojem je pripadao Emil Zola.
Sa druge strane, ne uklapa se ni u literaturu koja je u to vrijeme bila objavljivana u Japanu.
Međutim, u spas dolazi sam Murakami koji je napisao uvod u sklopu novog izdanja Sosekijevog djela objašnjavajući pravu viziju koja se krila iza piščevih riječi. Prema Murakamiju, Soseki je pokušao da objasni funkcionisanje japanskog rudnika u tadašnje vrijeme, ali se pritom udaljio od emocionalnog stanja mladića čiji je put opisivao.
Soseki je uvijek zainteresovan za univerzalne teme koje prenose stvarnost i koje prenose jake emocije, kako bi se dobio „dublji nivo, odnosno smisao“. U djelu „Rudar“ on kopa duboko u samu psihologiju čovjeka.
Haruki Murakami
Emil Zola sa druge strane svijeta
I dok je u Japanu književnost imala jedan sasvim drugačiji oblik, u Francuskoj je veliki pisac i stvaratelj Emil Zola itekako pisao o radničkoj klasi i socijalizmu kao pojavi u društvu, i pripadao je pokretu naturalizma.
Njegovo poznato djelo Žerminal nam u potpunosti daje sliku života tadašnjih francuskih rudara, gdje za razliku od Sosekija možemo da vidimo lična iskustva, karaktere i živote samih radnika koji su bili oblikovani vremenom u kojem su živjeli.
Zola je vjerovao da je zadatak svakog pisca da posmatra i opiše realnost sa tendencijom demonstracije istine.
Oba pisca su pisala o stvarnosti koja ih je okruživala, stvarnosti koja je bila oblikovana različitim sociološkim pojavama i koja je samim tim stvarala drugačije forme i oblike romana koji su bili ishod te iste stvarnosti.
Nemogućnost jednog Sosekija da u potpunosti prikaže sliku radničke klase u rudniku je sasvim logična, jer se sam pisac u to vrijeme nije susretao sa takvim društvenim pojavama.
A sa druge strane, vidimo Zolu, koji je bio u sredini francuskog društva i koji je kroz svakodnevnicu mogao da vidi živote radničke klase, pa tako i rudara.
Uloga pisca nije da kaže ono što bismo svi mogli da kažemo nego ono što niko ne ume ili ne sme.
Anais Nin
Piše: Milica Vuković
