Da li ste čuli za Dianu Budisavljević?

Žena u ulozi majke bi trebala biti, ili jeste, veoma cijenjena u narodu, pa imala jedno, dvoje ili troje djece iza sebe. Kako smo onda mogli zaboraviti majku za koju bi se moglo reći da ima 12.000 djece? Da, baš tako, preko 12.000 spašenih mladih života stoji pored imena Diane Budisavljević, donedavno poznate samo istoričarima. Tom humanom djelu trebalo bi ukazati beskrajno poštovanje, ali njeno ime se čak ne nalazi ni u udžbenicima.

Diana je rođena u Insbruku, u Austriji, u porodici Obekser.  U Insbruku je upoznala Julija Budisavljevića, profesora hirurgije. Zajedno sa njim otišla je da živi u Zagreb. Iz Dianinog dnevnika, koji je ona uredno vodila, može se dosta saznati o njenom poduhvatu.

Izbavljanje dece iz logora

Saznavši  da postoji koncentracioni logor u kome se nalaze žene sa djecom, riješila je pobliže da se informiše o tome. Namjeravala im je pomoći prikupljajući hranu i odjeću, ali ubrzo je shvatila da to nije dovoljno. Iako omrznuta kao žena Srbina, Diana je bila cijenjena kao Austrijanka od strane Nijemaca.

Bez osvrtanja na opasnost po sopstveni život, Diana je bila spremna da učini sve da izbavi što više djece iz logora. Ulazila je čak i u one logore iz kojih se nije izlazilo. Išla je od logora do logora moleći majke da joj dozvole da makar djecu spasi. Njena prva posjeta logoru Jasenovac bila je 10. jula 1942. godine. Iz logora su neke žene vodili u Njemačku da rade, neke su ubijane.

Zahvaljujući svom austrijskom porijeklu, vezama i poznanstvu sa njemačkim oficirom von Kocijanom, Diana je uspjela da oslobodi ogroman broj djece. Među djecom je bilo i dojenčadi, ali i onih starijih. Diana je zapisala u svom dnevniku da je put do Zagreba izgledao predugačak. Bilo je blatnjavo i hladno, djeca su dozivala svoje roditelje, djeda, baku. Po dolasku u Zagreb smješteni su na različitim lokacijama.

Prisebnost i u haosu – kartoteka

Okupljala je žene da šiju odjeću djeci, prikupljala hranu, ali prije svega vodila je kartoteku. Prikupljala je podatke o svakom djetetu, kako bi nakon rata, mogli da znaju ko su i kome pripadaju.  Postojao je registar sa podacima i fotografijama, ali i onaj abecedni registar za djecu za koju nije znala kome pripadaju. Neposredno poslije oslobođenja 1945. Na zahtjev Odjeljenja zaštite naroda morala je predati svoju kartoteku.

I sama je oboljela tokom tog rata.  Za samo nekoliko mjeseci smršala je 16 kilograma, kosa joj je počela opadati.

Nakon rata joj nije dozvoljeno da se bavi humanitarnim radom. Njeno djelovanje je blo kao osnov za izgradnju socijalnog rada kao profesije. Zaboravljena od svih vratila se u rodni Insbruk i tamo umrla 1978. godine.

O Oskaru Šindleru koji je spasio 1.200 ljudi snimljen je film.

Kako onda da o Diani šira javnost tek u poslednje vrijeme govori? Zar je uopšte moguće ne spomenuti njeno djelo?

Diana je čist primjer da nacionalnost i vjera nisu bitni, u odnosu na humanost i ljudskost.