Kakva je sličnost između hipersenzibilnog dječaka Holdena i neosjetljivog mladića Mersoa? I jednog i drugog savremeno društvo je odbacilo. Nisu ih razumjeli. Holden je podvrgnut liječenju, a Merso je kažnjen zatvorom.
Da je Selindžerov roman Lovac u žitu nastao desetak godina ranije, a Kamijev Stranac toliko godina kasnije, s pravom bismo mogli reći da je radoznali tinejdžer Holden izrastao u čudnog mladića Mersoa.
Ili bolje rečeno, da će društvo izliječiti preosjetljivog dječaka i preoblikovati ga u nemilosrdnog mladića.
Međutim, pretjerali su sa tretmanom i od dječaka kojeg svašta deprimira stvorili mladića koji je potpuno neosjetljiv. Onda su ga jednoglasno kaznili jer se nije uklapao u njihove konvencije, nije se ponašao onako kako treba da se ponaša prosječan građanin. Ne treba da budeš ni iznad ni ispod prosjeka, nego taman, baš onako kako treba. I u tome je sva životna i društvena filosofija.
Holden je iznad prosjeka. Loš i nestašan đak, ali inteligentan i radoznao, često nervozan, ali jako emotivan i kao takav nije naišao ni razumjevanje i podršku okoline, a kamoli svojih vršnjaka.
Ne znaju oni zašto se Egipćanima ne mijenja lice poslije smrti i ne zanima ih gdje nestaju patke iz zaleđenog jezera niti razumiju dječaka koji svoj referat izlaže sa digresijama i kreativno. Sve je to komplikovano i konfuzno, a školstvo i društvo zahtjeva što jednostavnije i uopštenije.
Okružen pubertetlijama koji misle samo na polne odnose, praznoglavim djevojkama koje jure filmske zvijezde i prosvjetnim radnicima koji su taoci nastavnog plana, Holden je neshvaćen i neprihvaćen. S jedne strane, Holden sve detaljno analizira, a s druge strane okolina sve gleda površno što dodatno podiže tenzije i stvara nerazumjevanje.
Društvo se ne libi da ga odbaci i izbaci iz zajednice, a Holden otvorerno negira njihovo licemjerstvo i poremećen sistem vrijednosti.
S druge strane, Kamijev junak, Merso, je daleko ispod prosjeka, bar po pitanju (ne)pokazivanja emocija. Mladić koji ne zna kada mu je majka umrla, koji pije bijelu kafu i puši nad majčinim odorom, koji treći dan ide na kupanje, koji je potpuno neosjetljiv i ravnodušan na ono što treba da se ožali i oplače javno, društveno je neprihvaćen.
Društvo je zgroženo njegovim postupcima, ali nema adekvatne zakonske kazne za pokazivanje empatije i apatije prema nekome. Nije dovoljno grešnika kritikovati, odbaciti, izopštiti iz zajednice, njega javnost mora kazniti da ne kvari društveni poredak. Zato Mersoa sa zadovoljstvom osuđuju na smrt. Možda se puštena krv i nekako može oprostiti, ali ne puštena suza za mrtvom majkom se ne oprašta.
Selindžerov i Kamijev junaci su potpuna suprotnost: Holdena sve deprimira, Mersou je sve svejedno, a i jedan i drugi ne mogu da se uklope u ukalupljeno društvo. Ne prilagođava se kalup proizvodu nego proizvod kalupu, a gvožđe se kuje dok je vruće. Mnogo je lakše popraviti tinejdžera koje je malo skrenuo sa puta nego mladića koji je potpuno zastranuo. Holdena treba popraviti, Mersoa treba odstraniti. Ono što možeš, popraviš, a ono što ne možeš, baciš. Jednostavno, logično, praktično.
Međutim, ako Holdena i Mersoa posmatramo kao istu osobu, ali u različitom psihofizičkom razvoju, možemo zaključiti da bi pričljivi i preosjetljivi Holden, dječak koga sve deprimira, vrlo lako mogao da izraste u ćutljivog i neosjetljivog Mersoa, mladića kome je sve svejedno.
Ako stvari posmatramo iz te perspektive, sasvim je logično da pod pritiskom okoline dolazi do suzbijanja, potiskivanja i prikrivanja emocija što dovodi do njihovog nestajanja ili prividnog nestajanja. Na kraju krajeva, u svijetu koji ih okružuje, stranac je i Holden sa onim što (ne)misli i Merso sa onim što (ne)radi.
Piše: Milica Simić
