Većini prvi dodir sa filmovima Toma Forda počinje upravo sa ostvarenjem Nocturnal Animals iz 2016. godine, koji ste mogli pogledati i na ovogodišenjem FEST-u. Čak iako vas ne zanima moda, sigurno ste čuli za Toma Forda. Čuveni dizajner je postao režiser.
Tom Ford nam priča o osveti, intimnoj ljudskoj potrebi da se dokazuje, da brani svoju čast i dostojanstvo, a sve to je upleteno u dvije priče.
U prvoj nam Ford postavlja za trpezom Suzan (Ejmi Adams), vlasnicu galerije, ostvarenu i ambicioznu ženu koja na prvi pogled ima sve. Međutim, ispod površine se vidi vrlo nestabilna i nesrećna osoba.
Naime, Suzan je ostavila dugogodišnjeg momka Edvarda ( Džejka Džilenhola), pisca koji po njenom mišljenju nije bio dovoljno dobar, ali ni dostojan nje.
Tu i leži tragika ovog filma – nekad ljubav nije dovoljna, a ambicije odvode u samoću i izolaciju, otuđenost od nas sebe i svijeta oko nas.
Suzan vara Edvarda sa mnogo uspješnijim i ambicioznijim čovjekom. Poprilično razočarana Edvardovom nesposobnošću da napiše nešto što će držati pažnju čitalaca, prekida vezu i kreće da traži sebi bolji život. Godinama kasnije Edvard joj šalje rukopis za Nocturnal Animals, novi roman koji sad već razočaranu Suzan dovodi do ludila. Roman je posvećen upravo njoj.
Drugi dio priče je Suzanino čitanje romana i njena unutrašnja imaginacija radnje. Ona u Edvardovom romanu glavnom liku, mlakonji, iskarikiranoj verziji njenog bivšeg momka, dodjeljuje Edvardov Lik.
Toni, lik iz knjige, u kratkom vremenskom roku, što zbog svog kukavičluka a što zbog nesposobnosti, gubi ženu i kćerku koje će kidnapovati i ubiti grupa lokalnih loših momaka. Suzan je šokirana nasilnom pričom o Toniju i njegovim pokušajem da se osveti, prate je nesanice i opsesivno čita Nocturnal Animals.
Tom Ford će nam pokazati okrutnost Suzan koja je sa Edvardom začela dijete i koja je abortirala. Suzan ne shvata da Edvard piše o njoj i njihovoj nesuđenoj kćerki koje je izgubio. Edvard joj dokazuje da je dobar pisac, što se vidi u njenom opsesivnom čitanju.
Tom Ford ovdje govori o osveti. Edvardova knjiga je bila ništa više nego psihološki trik za Suzan u čijoj galeriji visi slika sa natpisom REVENGE. Edvard prihvata njen poziv za sastanak.
Ford se igra ljudskim intimnom potrebom za redom i predvidljivošću i koristeći dva filma snimljena do sad, govori da nam ništa nije obećano, nikome od nas i nikad.
Kraj nije kliše na koji smo navikli. Nocturnal Animals je voz koji na kraju ne staje na stanicu nego zaprepašćene vozače odvozi dalje. Vrijednost ovog filma je što nas uči da umjetnost nije i ne smije da bude očigledna, isklišeizovana i šablon.
Nocturnal Animals je duboka psiho-kajgana koja nas ostavlja sa gorkim ukusom osvete i krajem kakvog nijesmo htjeli, a kakav je bio potreban. Tom Ford se postavio na scenu sa dva izvanredna filma i pokazao da je mnogo više od običnog dizajnera.
Suzan je možda najbolji zlikovac 2016. godine. Džilenhol, koji se jezivo pojavljuje u poprilično sličnim ulogama dobar dio svoje glumačke karijere, ovde je besprekoran. Majkl Šenon na ulogu dobrog detektiva odgovara očekivanom jednodimenzionalnom Texas-Ranger glumom, koja na neki neobjašnjiv način stavlja višnju na šlag.
