Kako napraviti prvoklasan film o drogama čiji isječak neće završiti u gluhonijemoj crno bijeloj TV reklami s bljedunjavim natpisom „RECI NE DROGAMA “ ili kao glavni edukativni sadržaj ekipi iz udruge lepoglavskih almunija?
Vjerovatno si je ovo pitanje postavio i Darren Aronofsky kada je 2000. godine odlučio ekranizirati roman Huberta Selbya Rekvijem za snove. A možda i nije jer ipak ovo nije film o drogama. Ovo je film o tamnoj strani čovjeka, o iskrivljenom, trulom i ništavnom naličju gladne čovjekove duše koja proždrljivo guta sve snove i nade koje čuče u čovjeku, vječno nezasitna u potrazi za idućim fiksom. Rekvijem za snove je pogled s druge strane ulice koju nikad niste smijeli prijeći.
Daren Aronofski – redatelj potresnih filmova
Aronofsky je u filmskim krugovima poznat kao redatelj izopačenih, potresnih i psihodeličnih filmova koji nerijetko gledatelja tjeraju na povraćanje, ali ga kasnije i uskrsnu u za mrvicu boljeg čovjeka.
Najpoznatiji filmovi uz Rekvijem za snove su definitivno opće poznati Pi (1998.), Fontana života (2006.) te Crni labud ( 2010. ) za koji je Natalie Portman osvojila Oscara.
Ono što Aronofskog čini toliko posebnim jesu teme koje obrađuje, ali i lakoća kojom se šeće mračnom stranom ljudske egzistencije jer kao što bi začetnik ružnog u umjetnosti Charles Baudelair jednostavno rekao „U odurnim stvarima otkrivamo draži!“. Kao uzora u filmskom stvaranju važno je spomenuti i Stanleya Kubricka čiji je utjecaj vidljiv u mnogim njegovim radovima
Ave! American dream, morituri te salutant!
Radnja filma smještena je u Brooklynu gdje kroz tri godišnja doba pratimo četiri međusobno povezana lika na jedinstvenom putu bez povratka. Najupečatljiviji lik, a ujedno i centralna ličnost filma je udovica Sara Goldfarb koju je fantastično utjelovila Ellen Burstyn (The Exorcist 1973.).
Sara, usamljena udovica, kućanica ostavljena da truli,otuđena od društva, a i same sebe, provodi bezbrojne dane pred televizijom gledajući tv show koji vodi šarmantni voditelj Tappy Tibbons (Christopher McDonald ) koji za uspješan život navodi tri pravila: 1.no red meat 2.no refined sugar i 3. (koje se ne spominje u filmu) no orgasm.
Sarin život je sveden na isprazno i besmisleno vegetiranje u malom skučenom stanu kafkijanske atmosfere koji prekida neočekivan poziv za gostovanje u televizijskoj emisiji. Sara odjednom poprimi smisao, dobije razlog za život, odluči smršavjeti kako bi uspjela obući crvenu haljinu. Posjećuje i doktora koji joj propiše tablete za mršavljenje (ako je tako doktor rekao ne može biti loše?) te postaje ovisnik koji srlja u vlastitu propast.
Zahvaljujući pozivu na televiziju ona se uzdiže na društvenoj ljestvici; crvena haljina postaje simbol boljeg sutra, nedohvativog napretka i izlaza iz odvratne kolotečine svakodnevnog života.
Njena ovisnost osim, naravno, u stvarnoj konzumaciji tableta, leži u višem smislu i u ovisnosti za potvrdom vlastitog identiteta kojeg prije svega mora uništit da bi ga ponovno stvorila odjevenog u crvenu haljinu na blještavom televizijskom ekranu. Hrana koja joj je ujedno i prokletstvo i zadovoljstvo jedina je spona koja je pridržava za stari život jer fali joj još da skine samo kilogram, još samo kilogram…
Sara Goldfarb želi barem na trenutak postati John Malkovich, dotaknuti zvijezde, okusiti američki san. Tijelom je prikovana za krvožderni hladnjak, ali duhom u visinima. Ona je moderni antijunak u sutonu čovječanstva, žrtva tv shopa i neuzastavljivog kanibalistički nastrojenog potrošačkog društva.
Rekvijem za san Harryja i Marion
Sara Goldfarb je jednostavno rečeno čovjek. Njen sin Harry (Jared Leto) s djevojkom Marion (Jennifer Connelly) i prijateljem Tyronom C. Love (Marlon Wayans) proživljava vlastitu već odavno znanu agoniju.
Harry i Marion, anarhoinduvidualisti i narko revolucionari su mladi buntovni ambiciozni par kojeg upoznajemo tijekom sunčanog ljeta na vrhuncu njihove ljubavi. Puni su snova,nada i planova za koje im fali još samo mrvica, još samo jedna prodana pošiljka.
Surovi kapitalizam proždire njihove snove. Harry i Marion čine sve kako bi se domogli novca koji im je naizgled jedini izlaz iz prljavog žoharskog života i ralja ovisnosti u kojoj su se našli. Droga im paradoksalno udahnjuju život pa tako u jednoj od scena gdje se Marion nalazi pred ogledalom s gađenjem promatrajući svoje tijelo sve dok ne povuče jednu crtu te se tek tada prihvaća u potpunosti i osjeća kao osoba koja bi trebala biti.
S druge strane Harry i Tyron, koji vodi vlastite bitke iskompleksiran vječnom željom da udovolji majci, simbol su nepokolebljive mladosti koja samu sebe uništava, razapeta između svijeta koji jest i svijeta koji želi postati, ali nikada neće.
Sva četiri lika nalaze se na nezaustavljivom vlaku smrt čije su kočnice sami iščupali.
Čitav film svodi se na brutalno putovanje čovjekova uništenja i pretvorbe u beskompromisne krvave zvijeri koje očajnički gmižu ka zoopolisu.
Pa tako na samome vrhuncu Sara završava na elektrošokovima, (scena za koju je Aronofsky vjerovatno pronašao inspiraciju u nacističkim logorima), Harry je rastavljen i blago rečeno razbijen na komade u bolnici, Tyron u zatvoru, a Marion u paklu prostitucije u poznatoj ass on ass sceni.
Čitav film popraćen je fantastičnom glazbenom podlogom autora Clint Mansella kulminira u obliku nekakvog uvrnutog mučnog nadnaravnog kozmičkog orgazma odvratnosti koji vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnim, već će vam prostrujiti kroz čitavo biće ostavljajući vas da kupite razasute komade vlastite svijesti.
No, film ipak ostaje nedorečen jer likovi ostaju živi odnosno redatelj pojašnjava da likovi nisu dovoljno izmučeni da bi umrli.
Zašto?
Zašto ne?
Odličan spoj glume, režije, glazbe i izvanredne montaže urodili su remek djelom sedme umjetnosti koji će zasigurno ostati zapamćen kao kultni film i neizbježna filmska lektira. Ovo je film koji ćete ili voljeti ili mrziti,a da ne znate točan razlog.
Rekvijem za snove zadire u skrivene kutke vašog bitka, utječe, mijenja i oblikuje gledatelja pobuđujući u njemu čitavu paletu emocija ispunjavajući tako osnovne zadaće umjetnosti.
Ako kojim slučajem ovaj film etiketirati prenasilanim, bolesanim, razvratnim ili bilo kojim drugim sličnim epitetom pogledajte samo što vaša djeca igraju na mobitelima, a urednici tv programa serviraju kao obiteljski film u 8 navečer. Jednostavno rečeno, Rekvijem za snove je jedan od onih filmova za koje bih voljela da ih nisam nikad pogledala samo kako bi ga ponovno mogla pronaći i iskusiti po prvi put pjev rekvijema za snove.
