Psiho

1. Alfred Hičkok i Edvard Hoper

Opšte je poznato da režiseri kao i svi ostali umetnici inspiraciju upijaju iz okruženja, priča iz regularnog života i knjiga. Ali potrebna je posebna vrsta umetnika da inspiraciju izvuče iz nečega što ne govori rečima, nego motivima koje svako može tumačiti na svoj način. Ovde je reč o tim hrabrim pojedincima koji su odlučili da se upuste u pokušaj da svojim likovima i predelima daju ličnost i čar umetničkog dela koje ih je inspirisalo.

Na snimanju sada kultnog film „Psiho“ Hičkok je razgovorao sa glumcem Antonijem Perkinsom o razvoju lika Normana Bejtsa.

„Rekao sam Perkinsu da osećam da kad bi Norman Bejts bio umetničko delo, naslikao bi ga Hoper, I on se složio.”

Jedino Hoperova dela personifikuju usamljenost čoveka u modernom društvu i izolovanost čoveka u njegovim mislima na način koji savršeno sumira kompleksnost lika Normana Bejtsa.

Hičkok iz svega ovoga uzima inspiraciju, koja ga navodi da Bejts kuću napravi po uzoru na Hoperovo umetničko delo Kuća pored pruge iz 1925. godine. Viktorijanska kuća, usamljena i odvojena od sveta, zaostali relikt prošlosti, postaje savršena pozadina za mračnu priču o čoveku koji sa svojom majkom živi kao da su jedini ljudi na svetu. Vi[e od osećaja udobnog doma, kuća odaje osećaj napuštenosti i usamljenosti.

Hičkok dovodi psihoanalizu Hoperovih dela do vrhunca, uzimajući svu potisnutu anksioznost i odjeke očaja kojima ove slike zrače, i prebacujući ih u radnju njegovih filmova.

Psiho

2 KOMENTARI

  1. Veoma zanimljivo, detaljno i savrseno uklopljeno! Nisam imala predstavu za Kabare – sad mi je jasno! Divno, ocekujemo jos :)

POSTAVI KOMENTAR

Upišite komentar!
Upišite svoje ime

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.